Svaka zajednica, bez obzira koliko plemenite ciljeve imala, suočava se s unutarnjim sukobima i napetostima. Ovo je paradoks koji može izgledati ironično i kontroverzno, ali je duboko ukorijenjen u ljudskoj prirodi. Primjerice, grupe osoba s invaliditetom koje se okupljaju kako bi pružile međusobnu podršku često se suočavaju s ovim izazovima.
Osnivanje Zajednice
Uzmimo za primjer situaciju u kojoj jedna dobra duša, entuzijast s plemenitom namjerom, osnuje grupu za osobe s invaliditetom. Cilj je jasan: okupiti ljude različitih vrsta invaliditeta i teškoća na jedno mjesto kako bi razmijenili iskustva, pružili savjete, žalili se jedni drugima i pitali što ih zanima. Ideja je stvoriti zajednicu podrške, gdje bi se članovi osjećali manje izolirano i dobili korisne informacije iz prve ruke.
Unutarnje Tenziije i Sukobi
Na početku, sve može teći glatko. Ljudi su zahvalni na prilici za povezivanje i dijeljenje svojih priča. No, kako vrijeme prolazi, počinju se pojavljivati napetosti. Različite vrste invaliditeta donose različite izazove, što može dovesti do osjećaja da neki članovi imaju “više pravo” na žaljenje ili pomoć od drugih. Počinju se javljati neprikladni tonovi, izdvajanja i naglašavanja težine određenih stanja.
Neki članovi mogu početi osjećati zavist zbog toga što drugi dobivaju više invalidnine ili neke druge naknade. Pitanja poput “Zašto oni dobivaju više?” ili “Zašto dobivaju oni kojima nije potrebno?” postaju uobičajena. Unatoč činjenici da su svi članovi u teškoj situaciji, osjećaj nepravednosti i usporedbe tko je više bolestan ili tko zaslužuje više pomoći, može dovesti do ozbiljnih sukoba.
Materijalni Aspekt: Okidač Tenziija
Materijalni aspekt često je glavni okidač za nastanak tenzija unutar zajednica. Invalidnine i druge naknade, koje bi trebale biti pomoć onima kojima je najpotrebnija, mogu postati izvor zavisti i sukoba. Teške riječi poput “manje invalid” ili “više invalid” mogu dodatno pogoršati situaciju. Nitko nema pravo i ne može određivati koliko je kome teško. Svaka osoba ima jedinstvenu priču i suočava se s vlastitim izazovima na svoj način.
Stalna usporedba tko dobiva više, a tko manje, ne vodi rješenju. Glavna stvar je raditi na tome da svatko za sebe ima dovoljno koliko mu je potrebno. Ovo se neće postići prokazivanjem onih koji imaju više. Čak i kada bi osoba uspjela dobiti više sredstva zbog oduzimanja drugome, bi li mogla biti zadovoljna? Taj osjećaj pravde postignut na račun tuđe nesreće ne može donijeti istinsku sreću niti riješiti duboko ukorijenjene probleme.
Zašto Dolazi do Sukoba?
Ljudska priroda je kompleksna, a osjećaj nepravednosti duboko ukorijenjen. U svakom društvu, pa tako i unutar zajednica osoba s invaliditetom, ljudi imaju potrebu za priznanjem i osjećajem vrijednosti. Kada se osjećaju zapostavljeno ili podcijenjeno, dolazi do tenzija.
Osim toga, različite vrste invaliditeta donose različite životne iskustva i perspektive. To može dovesti do nerazumijevanja i osjećaja da je nečiji invaliditet “teži” ili “lakši”. Ljudi su skloni uspoređivanju, što može biti destruktivno u zajednici koja bi trebala pružati podršku.
Širi Kontekst
Ovo nije problem isključivo zajednica osoba s invaliditetom. Slične tenzije javljaju se u svim vrstama grupa, udruga i društava. Često se zajednica predstavlja kao jedinstvena prema vani, ali unutar nje postoje različiti interesi i sukobi.
Primjerice, unutar udruga za prava radnika mogu se pojaviti sukobi između različitih sektora; unutar ekoloških organizacija mogu se javljati razilaženja oko prioriteta i metoda; unutar političkih stranaka mogu postojati frakcije koje se bore za moć i utjecaj. Ovdje su materijalni i resursni aspekti također ključni okidači za sukobe. Kada su resursi ograničeni, svaki član želi osigurati što je više moguće za svoju grupu, često na štetu drugih.
Također, u zajednicama za mentalno zdravlje može doći do sukoba između različitih pristupa liječenju ili podrške. Unatoč zajedničkom cilju poboljšanja mentalnog zdravlja, različiti interesi i pristupi mogu dovesti do nesuglasica i sukoba unutar same zajednice.
Što Možemo Naučiti?
Ova situacija potiče na razmišljanje o nekoliko ključnih stvari:
- Empatija i Razumijevanje: Važno je razvijati empatiju i razumijevanje za različite perspektive unutar zajednice. Svi članovi trebaju biti svjesni da je svaki invaliditet jedinstven i donosi svoje izazove.
- Kako to postići: Edukacija o različitim vrstama invaliditeta i njihovim specifičnim izazovima može pomoći članovima zajednice da bolje razumiju jedni druge. Organiziranje radionica, predavanja i diskusija na ove teme može povećati razinu empatije i smanjiti predrasude.
- Komunikacija: Otvorena i iskrena komunikacija može spriječiti mnoge sukobe. Potrebno je stvoriti siguran prostor gdje članovi mogu izraziti svoje osjećaje i zabrinutosti bez straha od osude.
- Kako to postići: Uvođenje redovitih sastanaka ili foruma za diskusiju gdje članovi mogu otvoreno razgovarati o svojim problemima i prijedlozima. Moderatori ili voditelji sastanaka mogu pomoći u održavanju konstruktivne i poštovateljske komunikacije.
- Priznanje Različitih Potreba: Prepoznavanje i priznavanje različitih potreba unutar zajednice može pomoći u smanjenju osjećaja nepravednosti. Pravedno raspoređivanje resursa i pomoći je ključno.
- Kako to postići: Razvijanje transparentnih kriterija za dodjelu resursa i pomoći može smanjiti osjećaj nepravednosti. Također, uključivanje članova u proces odlučivanja može osigurati da svi glasovi budu saslušani i da se različite potrebe uzmu u obzir.
- Podrška i Suradnja: Umjesto natjecanja, fokus treba biti na međusobnoj podršci i suradnji. Svi članovi trebaju raditi zajedno kako bi postigli zajedničke ciljeve.
- Kako to postići: Promicanje zajedničkih projekata i inicijativa koje zahtijevaju suradnju među članovima može ojačati osjećaj zajedništva. Organiziranje zajedničkih aktivnosti, volontiranja ili kampanja može potaknuti članove da surađuju i podržavaju jedni druge.
Neumorno Raditi na Promjenama
Svjesna sam komentara poput: “Samo ti izvoli volontirati i organizirati… ja sam dane i dane proveo ili provela u organizaciji ovog ili onog… brzo ćeš odustati… ne možeš se kao pojedinac boriti, a nemaš podrške.” Unatoč ovakvim komentarima, moj je stav da, ako ne pokušam barem na ovaj način – kroz nekoliko riječi članka ili ukazivanjem na probleme – tek tada nisam napravila ništa.
Pokušaji stvaranja promjena često nailaze na otpor i sumnju. Ljudi koji su već iscrpljeni vlastitim borbama i naporima mogu biti skeptični prema novim inicijativama. Međutim, to ne znači da se ne trebamo truditi. Svaka mala akcija može imati veliki utjecaj, čak i ako se rezultati ne vide odmah.
Podrška Državnih Institucija
U ovim situacijama izuzetno je važno sudjelovanje državnih institucija. Bez njihove podrške, same osobe s invaliditetom ne mogu postići više od međusobne podrške. Državne institucije moraju osigurati pravednu raspodjelu resursa, adekvatnu financijsku pomoć i potrebne usluge kako bi se smanjile nejednakosti unutar zajednica. Uloga države je ključna u stvaranju sustava koji podržava sve svoje građane, posebno one s invaliditetom.
Zaključak
Unutarnje tenzije i sukobi unutar grupa s zajedničkim ciljevima nisu neuobičajeni, ali mogu biti izuzetno štetni. Važno je da zajednice, bilo da se radi o osobama s invaliditetom ili bilo kojoj drugoj grupi, prepoznaju ove izazove i aktivno rade na njihovom rješavanju. Empatija, komunikacija, priznavanje različitih potreba i fokus na suradnju mogu pomoći u izgradnji jače, podržavajuće zajednice.
Kada naiđete na sumnju ili otpor, sjetite se da svaka akcija, koliko god mala, ima potencijal pokrenuti promjene. Ako se suočavate s skepticizmom, upamtite da je svaki korak prema naprijed vrijedan truda. Iako ne možemo promijeniti sve odjednom, možemo početi s malim koracima, vjerujući da zajedno možemo stvoriti pozitivnu promjenu.
Do idućeg čitanja, budite mi zdravi,
Mia
🌟🤝