Neposredno nakon Transplantacije

Prošlo je sedam godina  ali ponekad mi se čini da su sjećanja sve jasnija…

25. lipnja 2016. godine hitna, neplaniranu transplantacija jetre. Nakon operacijskog  zahvata, provela sam nekoliko dana na odjelu intenzivne njege. Tu su mi divne medicinske  sestre pružale neophodnu skrb i podršku u svako doba dana i noći. Bilo je to razdoblje u kojem nisam mogla ništa drugo osim nepomično ležati i otvarati oči. Čak ni glasa nisam imala.  Tome sam pokušavala doskočiti pjevajući noću (u stvari proizvodeći neke neartikulirane zvukove misleći da nitko ne čuje moje pokušaje. ) Nisam u stvari ni znala je li dan ili noć jer netko je uvijek bio uz mene kada sam se na kratko budila. Znam samo da sam se budila uvijek baš uvijek kad sam čula glasove mojih najmilijih. Djece i supruga. Nisam ni trebala čuti glas. Osjetila sam kad su bili tu.

Nakon osam dana provedenih u jedinici intenzivne njege, došao je prvi veliki korak u mom oporavku – prebačena sam na odjel. Za mene je to bio prvi korak prema normalizaciji života nakon više od dva tjedna izolacije od svijeta.

Sobu sam dijelila s tri divne gospođe od kojih su dvije čekale transplantaciju jetre, a jedna se pacijentica vratila nakon godinu dana od svoje transplantacije radi tumorskih promjena i bila joj je potrebna operacija zbog tumorskih promjena uzrokovanih imunosupresivnom terapijom (o operacijama nakon transplantacije u nekom drugom članku). Ni jednoj od nas nije bilo lako, ali naša soba postala je mjesto gdje smo dijelile svoja iskustva i pružale međusobnu podršku. Iako smo sve prolazile kroz svoje jedinstvene izazove i borile se s različitim dijagnozama, ta je međusobna podrška bila ključna. Razgovarale smo o našim nadama, strahovima i iskustvima. Dijelile smo savjete i ohrabrivale jedna drugu kako bismo se lakše nosile s izazovima koje smo prolazile.

Moja mobilnost i sposobnost hodanja i dalje su bile iznimno ograničene, s obzirom na operaciju ali i vremenski period u kojem sam bila u komi i bez kretanja skoro dvadesetak dana. Bila sam nemoćna i ovisila o podršci fizioterapeuta i medicinskih sestara. Njihova stručnost bila je neprocjenjiva, a njihova upornost inspirirajuća. Sestre na odjelu brinule su se o svim aspektima našeg zdravstvenog stanja, bez obzira na dijagnoze koje smo imale. Bile su iznimno susretljive i pružale su nam razumijevanje i podršku u svakom trenutku. Osim toga, i posjetiteljima su bile izvor informacija i podrške, pomažući im da razumiju što prolazimo. Ova faza oporavka ponovo je naglasila važnost komunikacije i dijeljenja iskustava među pacijentima. To nas je učinilo jačima i spremnima za izazove koji su dolazili u narednim danima.

Tog dana otpuštena sam na kućnu njegu na iznenađenje svih s obzirom na težinu operacije i stanje u kojem sam došla u bolnicu. Ali sreći nije bilo kraja. Bez obzira na Dijagnozu koja je pisala na Otpusnom pismu:

Stanje nakon transplantacije jetre zbog akutnog zatajenja jetre nepoznatog podrijetla

stadij fibroze 5/6

infekcija mokraćnih puteva

generalizirana psorijaza

hijatalnu hernija

kronični gastritis

kandidu albicans.

Kontrola u internističkoj ambulanti  11.7.2016.

Na dan kontrole, napravila  sam bezbroj pretraga, uključujući vađenje krvi, ultrazvuk abdomena, preged kirurga, razgovore s liječnicima gastroenteorolozima. To su standardne procedure na kontrolama nakon transplantacije koje omogućuju liječnicima praćenje općeg zdravstvenog stanja pacijenta.

Kontrole nakon transplantacije igraju ključnu ulogu u osiguranju da li je tijelo pacijenta prihvatilo novi organ te da nema komplikacija. Liječnici prate funkciju jetre, krvne vrijednosti, i moguće infekcije ili komplikacije.

Kako je moja mobilnost u tom trenutku bila je ograničena, između pretraga ležala sam na  pomoćnim  krevetima po hodnicima i koristila svaku priliku da upijem informacije koje bi mi mogle biti od koristi. Jer ja nisam znala ništa. Baš ništa. Ali tog dana sam shvatila važnost kontrola nakon transplantacije. Svaka kontrola pruža priliku za učenje i pripremu za ono što slijedi.

Sjećam se riječi gastroeneorologa dr. Kunca koji mi je objasnio mnoge stvari i dr Bogadija, liječnika koji me zaprimio u bolnicu 22.6.2016. Nije me prepoznao jer sam se toliko promijenila od trenutka kad sam stigla u bolnicu u stanju kome, s tek 1 posto šanse za preživljavanje. Nalazi su uredni. Te riječi su bile nešto najljepše što sam čula. Značile su da oporavak ide u dobrom smjeru . I da mogu doma.

U tom trenu zaborave se  sve brige. Jer ne idu svi kući nakon redovnih kontrola.. Neki pacijenti zadrže se u bolnici na daljnjim pretragama jer su nalazi loši., Ali svaka kontrola donosi nove spoznaje i iskustva, čineći vas jačim i pametnijim.

Puta prema doma sjećam se kao u magli, sat i pol vožnje u autu, na improviziranim jastucima…ali nisam osjećala ni nelagodu, ni bol, ni glad ni žeđ. Samo neopisivu sreću jer sam svako malo čula poznati, dragi glas mog supruga: Ženo, jesi dobro? Još malo i stižemo Doma. Kako te riječi predivno zvuče.

U sljedećem članku govorit ću o važnosti redovnih kontrola nakon transplantacije, jer su one ključne za vaš oporavak i kvalitetan život nakon ovog izazovnog iskustva.

Sjetite se, ja sam uvijek ovdje da vam pomognem i pružim dodatne informacije.

Još detalja o ovoj i povezanim temama možete naći u grupi: Život nakon transplantacije

Odgovori

Proudly powered by WordPress | Theme: Looks Blog by Crimson Themes.