U svijetu koji često traži da budemo brzi, učinkoviti i neprestano dostupni, moj vrt je postao prostor tišine. Ne tišine bez sadržaja, nego one koja liječi. Ispod mojih ruku, u malim redovima povrća, događa se nešto dublje od rasta biljaka. Događa se život – stvaran, opipljiv, mirisan.
Vrt za mene nije projekt, nije obaveza. On je produžetak mene, moje potrebe da budem prisutna. Posebno nakon transplantacije, kad se tijelo i duša još uče kako ponovno živjeti, vrt postaje prostor nježne obnove.
Ne moram moći sve – ali mogu nešto. I to nešto postaje puno.
🥕 Cikla, mrkva, brokula, batat, celer, blitva, špinat, luk, peršin, mahune… to nisu samo nazivi biljaka. To su oblici života koje svakodnevno promatram kako niču, rastu i oblikuju moj tanjur – i mene. Ove biljke nisu tu samo da nahrane tijelo, već da ga iscijele. Nakon transplantacije, prehrana više nije stvar izbora – ona postaje svakodnevna terapija. I zato biram ono što raste iz zemlje, a ne iz plastike.
🥬 Lisnato povrće poput blitve, špinata i salate daje mi lako probavljive nutrijente, dok celer i peršin, često nepravedno zanemareni, podupiru izlučivanje viška tekućine i nježno podržavaju bubrege i jetru. Cikla i mrkva, korjenasto povrće, vraćaju snagu i krvnu sliku. Batat je moj saveznik kada želim energiju, a brokula i mahune me podsjećaju koliko malo treba da obrok postane ljekovit.
🌱 “Važno je ne koliko toga uspije u vrtu, nego koliko toga izraste u nama dok ga njegujemo.”
🌱 Povezanost s prirodom nije privilegija – to je potreba. Kad sam u vrtu, ne razmišljam o dijagnozama, kontrolama, tablicama nalaza. Misli se stišaju. Dišem dublje. Osjećam se kao da pripadam.
Zahvalna sam što imam gdje posijati sjeme. Što imam gdje kleknuti u zemlju i rukama dohvatiti ono što ću kasnije pripremiti sebi – i možda još nekome. To je luksuz koji postaje svetinja.
🎥 U ovom kratkom videu pod nazivom “Proljetno-ljetna zona u mom vrtu” možete zaviriti u moj mali raj, gdje se već zeleni plastenik, listaju začini, niču salate i griju jagode:
👉 https://www.youtube.com/shorts/SbQ2pBmuQaI
Na kraju, nije važno koliki je vrt, ni koliko toga uspije. Važno je što u nama raste dok sadimo, njegujemo i ubiremo. I koliko postajemo svjesni da je ono “malo” zapravo najvažnije.
💚 Hvala ti, prirodo. Hvala ti, tijelo. Hvala ti, životu.