Uvod
Kada osoba prolazi kroz transplantaciju, život se dramatično mijenja. Od trenutka kada se probudite s novim organom, počinje borba za oporavak, održavanje zdravlja i prilagođavanje životu pod terapijama koje zahtijevaju konstantan medicinski nadzor. No, jedan od najvećih izazova za nas, transplantirane osobe, nije samo fizički oporavak već i neprestana borba sa sustavom koji, iz nekog razloga, ne prepoznaje stvarne i realne potrebe koje imamo nakon transplantacije.
Sustavna podrška koja bi trebala olakšati naše živote, često nas iznevjerava. Problem s pokrivanjem putnih naloga i cestarina samo je jedan primjer kako trenutni sustav nije dovoljno prilagođen specifičnim potrebama transplantiranih osoba. Međutim, to nije jedini problem – iza svakog dolaska na kontrolu, svakog pretrpljenog financijskog troška, stoji potreba za razumijevanjem i prilagodbom sustava našim jedinstvenim izazovima.
Putni nalozi i cestarine: Pitanje logike i pravednosti
Jedan od gorućih problema s kojima se transplantirane osobe susreću je pokrivanje troškova putovanja do specijalističkih pregleda i kontrola. Prema postojećim pravilnicima, HZZO izdaje putne naloge samo za najbližu bolnicu, pod uvjetom da je udaljena više od 50 km. No, transplantirane osobe često moraju nastaviti s kontrolama kod specijalista u bolnici gdje su operirane, jer samo oni imaju cjelokupnu sliku o našem zdravstvenom stanju.
Primjerice, ako ste transplantirani u KBC-u Zagreb ili KB Merkur, nastavak skrbi kod istih specijalista logičan je i često jedini ispravan izbor. No, HZZO neće pokriti troškove putovanja do tih bolnica ako postoji druga bolnica bliže prebivalištu koja pruža sličnu uslugu, iako specijalisti iz tih bolnica nemaju sve potrebne podatke o našoj medicinskoj povijesti.
Još jedan paradoks je pitanje cestarina. Osobe s invaliditetom koje nemaju oštećenja donjih ekstremiteta ne mogu ostvariti pravo na oslobođenje od plaćanja cestarina, iako mnogi od nas moraju putovati na česte kontrole. Ovo je dodatni financijski teret, posebice za one koji žive daleko od Zagreba ili drugih specijaliziranih centara. Kako je moguće da sustav ne prepoznaje nužnost čestih putovanja za nas koji se borimo s imunosupresivnom terapijom, čestim pregledima i specijalističkim kontrolama?
Zakonski okvir i nelogičnosti
Prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i pripadajućim pravilnicima, HZZO ima jasne odredbe za pokrivanje troškova prijevoza. No, te odredbe nisu prilagođene transplantiranim osobama koje moraju putovati u specijalizirane centre, a ne samo u najbližu bolnicu. Pravo na putni nalog priznaje se samo za preglede koji su izravno povezani s transplantacijom, poput gastroenteroloških pregleda za jetru ili nefroloških pregleda za bubrege. No, što je s ostalim potrebnim specijalistima? Oni također igraju ključnu ulogu u našem oporavku i održavanju zdravlja, ali sustav ne pokriva troškove tih putovanja ako specijalist nije u najbližoj bolnici.
Ovo postavlja pitanje: tko bira naše liječnike – mi ili HZZO? Zašto transplantirane osobe nemaju pravo izbora specijalista koji su im najbliži i najpouzdaniji, posebno kada su prošli kroz tako složen medicinski zahvat?
Moguća rješenja: Prepoznati specifične potrebe
Kako bi se ovaj problem riješio, nužno je prilagoditi zakonodavni okvir stvarnim potrebama transplantiranih osoba:
- Izmjene zakonskih i podzakonskih akata:
- Potrebna je revizija postojećih pravila kako bi se transplantiranim osobama omogućilo pravo na naknadu troškova prijevoza do bolnice gdje su transplantirane ili do bolnica koje pružaju potrebne specijalističke usluge.
- Uvođenje posebnih odredbi:
- Transplantiranim osobama trebaju se priznati specifične potrebe za čestim putovanjima na kontrole, bez obzira na udaljenost ili vrstu pregleda. Svi specijalisti koji prate transplantirane pacijente trebaju biti uključeni u sustav putnih naloga.
- Proširenje prava na oslobođenje od cestarina:
- Cestarine trebaju biti oslobođene za transplantirane osobe, jer je učestalost putovanja na kontrole visoka, a troškovi značajni.
- Bolja edukacija i informiranje:
- Transplantiranim osobama često nije jasno koja su njihova prava i kako ih ostvariti. Institucije bi trebale pružiti jasne smjernice i informacije kako bi svi pacijenti znali što mogu očekivati.
Zaključak
Financijski teret s kojim se transplantirane osobe suočavaju zbog nedovoljno prilagođenih sustava putnih naloga i cestarina jedan je od ključnih problema koji treba hitno riješiti. Naše zdravstvene potrebe su specifične, zahtijevaju učestale preglede i putovanja, a trenutni zakonski okvir ne pruža odgovarajuću podršku. Vrijeme je da se sustav preispita i prilagodi kako bi transplantirane osobe mogle ostvariti pravo na ravnopravnu zdravstvenu skrb, bez dodatnih financijskih prepreka.
Uskoro više na temu:
Institucionalna podrška i smjernice
za transplantirane osobe: ključ u suzbijanju stigmatizacije i socijalne
izolacije
Do tada, voli vas Mia. Budite mi zdravi🩶