Uvod
Jedan od ključnih izazova s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom (OSI) jest nedostatak informacija o njihovim pravima, povlasticama i dostupnim uslugama. Iako postoje brojni zakoni, propisi i inicijative koje bi trebale olakšati svakodnevni život OSI, mnogi od njih ostaju neiskorišteni zbog nedovoljno informiranja. Ovaj problem ne samo da otežava ostvarivanje prava OSI, već ih dodatno stavlja u ranjiv položaj, često ih onemogućujući da se adekvatno snalaze u složenom administrativnom sustavu. U ovom članku detaljno ćemo obraditi problem nedovoljne informiranosti i ponuditi prijedloge za njegovo rješavanje.
Nedostatak centraliziranih mjesta za informiranje
Jedan od glavnih uzroka nedovoljne informiranosti među OSI je nedostatak centraliziranih mjesta za informiranje. U mnogim zemljama, uključujući Hrvatsku, informacije o pravima OSI, povlasticama, financijskoj pomoći i drugim ključnim uslugama raštrkane su između različitih državnih institucija. To znači da OSI često moraju komunicirati s brojnim uredima, općinama, socijalnim službama i zdravstvenim ustanovama kako bi dobili potrebne informacije.
Ovaj fragmentirani pristup otežava pristup informacijama, a dodatno je kompliciran za one OSI koji imaju smanjenu mobilnost, kognitivna ograničenja ili nedostatak adekvatne tehničke podrške. Osim toga, mnoge institucije nisu prilagođene osobama s invaliditetom, što znači da čak i kada dobiju potrebne informacije, OSI se suočavaju s praktičnim poteškoćama u procesu ostvarivanja svojih prava.
Nepoznavanje vlastitih prava
Veliki broj OSI nije svjestan svojih prava ili ne zna na koji način ostvariti ta prava. Na primjer, mnogi nisu informirani o povlasticama koje im pripadaju, poput prava na besplatni ili subvencionirani prijevoz, financijske pomoći ili zdravstvenih usluga. Ovo neznanje često dolazi zbog nedostatka jasnih, pristupačnih izvora informacija koji bi im omogućili da se informiraju na jednostavan i razumljiv način. Državne i lokalne vlasti često ne ulažu dovoljno u informativne kampanje, a informacije su često napisane složenim, birokratskim jezikom koji je teško razumljiv.
Digitalna nepismenost i pristup informacijama putem interneta
Iako se danas mnoge informacije mogu pronaći putem interneta, veliki broj OSI nema odgovarajući pristup digitalnim alatima ili nedovoljno poznaje tehnološke resurse. Osobe s intelektualnim poteškoćama, starije osobe s invaliditetom te one s vizualnim ili slušnim oštećenjima često nemaju priliku koristiti tehnologiju na adekvatan način. Nedostatak pristupa internetu, prilagođenih web stranica ili specijaliziranih tehničkih pomagala dodatno otežava snalaženje u digitalnom svijetu.
Osim toga, mnoge internetske stranice državnih institucija i organizacija nisu prilagođene osobama s invaliditetom. Na primjer, one nemaju opcije za povećanje fonta, podršku za osobe s oštećenim vidom, audio zapise ili jednostavnije jezike, što dodatno ograničava pristup informacijama za određene skupine OSI.
Administrativna kompleksnost
Čak i kada OSI dobiju informacije, administrativni procesi za ostvarivanje njihovih prava često su izuzetno složeni. Zahtjevi za financijsku pomoć, subvencije ili druge oblike potpore obično uključuju prikupljanje brojnih dokumenata, često iz različitih institucija, što može biti iscrpljujuće i zbunjujuće. Nedostatak jasno definiranih uputa i nepovezanost među institucijama dodatno otežava ovaj proces.
Primjerice, mnoge OSI ne znaju kako ispravno ispuniti obrasce za različite vrste pomoći ili povlastica, a u mnogim slučajevima nije im dostupan stručnjak koji bi im mogao pomoći. Ovaj složeni administrativni proces obeshrabruje OSI u pokušaju ostvarivanja svojih prava, često dovodeći do toga da odustaju od zahtjeva ili ostaju bez prijeko potrebnih usluga.
Prijedlozi za rješavanje problema?!
Da bi se poboljšala informiranost OSI o njihovim pravima i mogućnostima, nužno je poduzeti nekoliko ključnih koraka na razini institucija i šire zajednice.
- Uspostavljanje centraliziranih centara za informiranje
Potrebno je uspostaviti centralizirane informacijske centre specijalizirane za pružanje informacija OSI. Ti centri trebali bi biti fizički dostupni, s prilagođenim ulazima i uslugama, a u isto vrijeme imati i digitalnu komponentu kako bi informacije bile dostupne putem interneta. Osoblje tih centara trebalo bi biti stručno obučeno za rad s OSI te im pružiti pomoć u administrativnim procesima. - Prilagođavanje internetskih stranica i digitalnih alata
Državne institucije trebale bi ulagati u prilagodbu svojih internetskih stranica potrebama OSI. To uključuje veće fontove, zvučne zapise, jednostavniji jezik, kao i kompatibilnost s alatima za osobe s oštećenim vidom ili sluhom. Također bi se trebali uvesti online alati koji bi omogućili jednostavnije ispunjavanje obrazaca i praćenje zahtjeva. - Edukacija i informativne kampanje
Vlada i nevladine organizacije trebale bi redovito provoditi kampanje za informiranje OSI o njihovim pravima. Ove kampanje trebale bi biti dostupne putem različitih medija – radija, televizije, društvenih mreža i tiskanih materijala. Također, važno je da kampanje budu jasne, pristupačne i prilagođene specifičnim potrebama OSI. - Pružanje podrške u administrativnim postupcima
OSI bi trebali imati pristup pravnim savjetnicima ili osobnim asistentima koji bi im pomogli u ispunjavanju obrazaca, prikupljanju potrebnih dokumenata i praćenju njihovih zahtjeva. Ova podrška može biti dostupna u centrima za informiranje ili putem specijaliziranih usluga koje bi se mogle uvesti na lokalnoj razini. - Poticaji za digitalnu inkluziju
Potrebno je uložiti u programe digitalne inkluzije, pružajući OSI besplatan ili subvencioniran pristup internetu, tečajeve digitalne pismenosti i tehničku opremu koja im je potrebna. Ovo će omogućiti veću autonomiju i olakšati im pristup informacijama o njihovim pravima i mogućnostima.
Zaključak
Nedovoljna informiranost OSI o njihovim pravima predstavlja ozbiljnu prepreku za njihovu integraciju u društvo i ostvarivanje ravnopravnosti. Bez pristupa adekvatnim informacijama, OSI ostaju izolirani i obespravljeni, ne samo zbog fizičkih barijera, već i zbog nedostupnih informacija i usluga. Stoga je ključno poduzeti sustavne mjere kako bi se poboljšao pristup informacijama, prilagodili digitalni alati i pružila adekvatna podrška OSI u administrativnim postupcima. Kroz ove promjene moguće je osigurati da OSI imaju potrebne alate i resurse za ostvarivanje svojih prava i ravnopravno sudjelovanje u društvu.
Uskoro više na temu: Prava transplantiranih osoba na besplatnu cestarinu i Putne Naloge!
Do tada, voli vas Mia. Budite mi zdravi🩶