Najčešći Mitovi i Činjenice te Zablude koje se Vežu uz Transplantaciju: Provjerimo Zajedno!
Transplantacija organa je jedno od najvažnijih postignuća moderne medicine koje spašava živote tisućama ljudi svake godine. Ipak, ovaj proces često je okružen nizom mitova i zabluda koje mogu zbuniti i obeshrabriti potencijalne donore i primatelje. U ovom članku razotkrivamo najčešće mitove i pružamo točne informacije kako bismo povećali svijest o važnosti donacije organa.
Najčešći Mitovi o Transplantaciji Organa
Mit 1: Osoba nije mrtva dok joj srce kuca.
Činjenica: Smrt se u medicinskom kontekstu definira kao moždana smrt, što znači potpuni i nepovratni prestanak svih moždanih funkcija. Iako srce može nastaviti kucati uz pomoć medicinskih uređaja, kada mozak prestane funkcionirati, osoba se smatra preminulom. Ovo je ključni kriterij za donošenje odluke o donaciji organa.
Mit 2: Tijelo donora se unakazi nakon uzimanja organa.
Činjenica: Proces donacije organa provodi se s maksimalnim poštovanjem prema tijelu donora. Kirurški zahvati su pažljivo planirani i minimalno invazivni, što rezultira malim ili gotovo neprimjetnim ožiljcima. Nakon donacije, tijelo se može pripremiti za sprovod bez vidljivih znakova kirurškog zahvata, omogućujući dostojanstven oproštaj.
Mit 3: Bogati i slavni imaju prednost na listi čekanja.
Činjenica: Organi se dodjeljuju isključivo na temelju medicinskih kriterija poput hitnosti stanja, podudarnosti organa i vremena provedenog na listi čekanja. Društveni status, bogatstvo ili poznatost osobe nemaju utjecaja na redoslijed dodjele organa. Sustav je dizajniran da bude pravedan i jednak za sve pacijente.
Mit 4: Postoji crno tržište organa.
Činjenica: Transplantacija organa je složen medicinski postupak koji zahtijeva specijalizirane timove i opremu, čineći nelegalnu trgovinu organima izuzetno teškom, posebno u razvijenim zemljama. Iako postoje slučajevi nelegalne trgovine u nekim dijelovima svijeta, organizirane i sigurne procese donacije u razvijenim zemljama gotovo eliminiraju mogućnost crnog tržišta.
Mit 5: Stariji ljudi ne mogu biti donori organa.
Činjenica: Starost sama po sebi nije prepreka za donaciju organa. Svi zdravi ljudi, bez obzira na dob, mogu postati donori organa. Postoji velik broj starijih donora čiji organi su uspješno transplantirani i spasili živote. Štoviše, stariji donori mogu biti vrlo vrijedni jer njihovi organi često odgovaraju starijim primateljima koji su slične dobne skupine. Ključno je da su organi funkcionalni i da donori zadovoljavaju medicinske kriterije za donaciju. Liječnici procjenjuju prikladnost organa na temelju medicinskih ispitivanja, a ne dobi donora.
Mit 6: Transplantirani organi prenose osobne karakteristike donora.
Činjenica: Ova ideja, popularizirana u filmovima i knjigama, nema medicinsku osnovu. Organi nemaju nikakve veze s osobnim karakteristikama kao što su talent, navike ili emocije. Na primjer, ako primite srce umjetnika, nećete automatski postati nadareni slikar. Proces transplantacije prenosi samo fizički organ, bez utjecaja na osobnost primatelja. Organi prenose samo fiziološke funkcije, ne i osobne karakteristike poput osobnosti, sjećanja ili talenta. Primatelj transplantiranog organa neće preuzeti osobine donora.
Mit 7: Doniranje jednog bubrega znači gubitak zdravlja.
Činjenica: Ljudi mogu živjeti potpuno zdravo s jednim bubregom. Donatori prolaze detaljne medicinske pretrage kako bi se osiguralo da su odgovarajući za donaciju. Rizik od komplikacija je minimalan, a većina donora se potpuno oporavi i nastavlja normalan život.
Mit 8: Možete se automatski izjasniti kao donor u bilo kojoj državi.
Činjenica: U većini europskih zemalja sustav donacije organa funkcionira na temelju zakonskih odredbi te se razlikuje ovisno o zemlji. U nekim državama, poput Hrvatske, postoji sustav pretpostavljene suglasnosti. To znači da se svi građani smatraju potencijalnim donatorima osim ako izričito ne izjave da to ne žele. No, u mnogim zemljama, kao što su Njemačka i Velika Britanija, sustav funkcionira na dobrovoljnoj bazi, gdje je potrebna eksplicitna suglasnost..
Mit 9: Liječnici možda neće uložiti dovoljno napora da spase život potencijalnog donora.
Činjenica: Spašavanje života pacijenata je uvijek prioritet za medicinske stručnjake. Donacija organa razmatra se tek nakon što su iscrpljeni svi medicinski pokušaji spašavanja života pacijenta. Proces donacije je odvojen od liječenja pacijenta kako bi se osigurala nepristranost i etičnost.
Mit 10: Transplantacija je rizična i ima nisku stopu uspjeha.
Činjenica: Tehnološki i medicinski napredak posljednjih desetljeća učinio je transplantacije vrlo uspješnim zahvatima. Stopa preživljavanja kod transplantacije srca u prvoj godini iznosi oko 85%, dok kod transplantacije bubrega čak 95%. Iako postoji rizik odbacivanja organa, pravilna imunosupresivna terapija i redovite kontrole smanjuju te rizike. Zahvaljujući napretku u medicini i imunosupresivnoj terapiji, transplantirani organi mogu funkcionirati desetljećima. Redoviti medicinski pregledi i pravilna terapija igraju ključnu ulogu u dugotrajnosti transplantiranih organa, značajno produžavajući i poboljšavajući kvalitetu života primatelja.
Mit 11: Transplantacija nije moguće između različitih spolova.
Činjenica: Organi kao što su srce, jetra i bubrezi mogu biti transplantirani između muškaraca i žena. Glavni kriterij je kompatibilnost organa, a ne spol. Istraživanja su pokazala da transplantacija između spolova ne utječe na uspješnost zahvata.
Mit 12: Živi donor mora biti član obitelji primatelja.
Činjenica: Iako su rođaci često donori zbog genetske podudarnosti, živi donatori ne moraju nužno biti članovi obitelji. Svi zdravi pojedinci mogu donirati bubreg ili dio jetre, bez obzira na rodbinske veze, pod uvjetom da su kompatibilni s primateljem.
Ključne činjenice o transplantaciji organa
1. Svakodnevna potreba za organima
U Europi svakodnevno umire 18 ljudi čekajući na transplantaciju, što jasno pokazuje potrebu za povećanjem broja donora. Ovaj broj ilustrira hitnost situacije i važnost donošenja odluke o donaciji organa.
2. Transplantacijski sustavi:
Eurotransplant je organizacija koja pokriva osam europskih zemalja: Austriju, Belgiju, Hrvatsku, Nizozemsku, Njemačku, Luksemburg, Sloveniju i Finsku. Svake godine koordinira raspodjelu više od 7,000 transplantacija, omogućavajući učinkovitu i pravednu raspodjelu organa među pacijentima koji ih najviše trebaju.
3. Jedan donor može spasiti živote do 8 ljudi
Jedan donor može poboljšati kvalitetu života do osam ljudi. Ovo uključuje donaciju srca, jetre, pluća, bubrega, gušterače i crijeva, kao i tkiva poput kostiju, kože i rožnice očiju, koji mogu pomoći dodatnim osobama.
J
4. Najčešći oblik transplantacije–Transplantacija bubrega:
Bubreg je najčešće transplantirani organ. Transplantacija bubrega može drastično poboljšati kvalitetu života pacijenata koji pate od kroničnog zatajenja bubrega, omogućujući im normalno funkcioniranje tijela bez potrebe za stalnom dijalizom. Transplantacija bubrega je najčešća vrsta transplantacije zbog visoke prevalencije zatajenja bubrega. Bubreg može biti doniran od živog ili preminulog donora.
5. Imunosupresivna terapija je cjeloživotna
Pacijenti nakon transplantacije moraju uzimati imunosupresivne lijekove cijeli život kako bi spriječili odbacivanje organa. Iako ovi lijekovi pomažu u održavanju zdravlja transplantiranog organa, dolaze s rizicima kao što su povećana osjetljivost na infekcije i druge zdravstvene komplikacije. Napredak u ovom području kontinuirano poboljšava ishod transplantacija.
6. Vrijeme je ključni faktor
Vrijeme je iznimno važno kod transplantacije. Organi se mogu očuvati samo kratko vrijeme – jetra i srce do 12 sati, bubrezi do 24 sata – prije nego što postanu neupotrebljivi za transplantaciju. Zbog toga je brza i efikasna logistika ključna za uspjeh.
7. Transplantacija pluća, jetre i srca
Transplantacija pluća može značajno produžiti život pacijenata s teškim respiratornim bolestima poput cistične fibroze. Iako su rizici visoki, uspješna transplantacija može dodati više godina kvalitetnog života. Uspjeh transplantacije ovisi o mnogim faktorima, uključujući zdravlje primatelja i podudarnost organa.
Transplantacija jetre često je jedini spas za bolesnike s akutnim zatajenjem jetre. Uspješna transplantacija jetre može pacijentima pružiti novu šansu za život, posebno ako su u mogućnosti ostati na listi čekanja do pronalaska odgovarajućeg organa.
Transplantacija srca ima stopu preživljavanja od oko 85% u prvoj godini nakon operacije. Ovaj visoki postotak preživljavanja pruža mnogim pacijentima novu šansu za život, posebno onima s terminalnim srčanim bolestima koje ne reagiraju na druge oblike liječenja.
9. Doniranje organa živih donora
Živi donori mogu darovati jedan bubreg, dio jetre ili pluća, a istovremeno nastaviti živjeti zdravim životom. Ova vrsta donacije omogućuje brži pristup organima za pacijente koji čekaju na transplantaciju, posebno kada je donor blizak srodnik, što povećava šanse za uspješnu transplantac
Jedan živi donor može spasiti život darovanjem bubrega, dijela jetre ili dijela pluća. Iako ovaj postupak uključuje rizike za donora, mnogi živi donatori žive zdravim i normalnim životom s preostalim organom.
10 Pretpostavljena suglasnost u Hrvatskoj
Hrvatska je jedna od zemalja s tzv. sustavom pretpostavljene suglasnosti, što znači da su svi građani automatski smatrani donatorima, osim ako se izričito ne izjasne drugačije. Ovaj model značajno povećava broj donacija, a građani imaju pravo odbiti doniranje ispunjavanjem službenog obrasca.
Pretpostavljena suglasnost u Hrvatskoj:
U Hrvatskoj trenutno vrijedi sustav pretpostavljene suglasnosti (opt-out), što znači da su svi građani automatski smatrani potencijalnim donatorima organa nakon smrti, osim ako se izričito ne izjasne protiv toga. To znači da, osim ako pojedinac nije potpisao obrazac kojim odbija doniranje organa, smatra se da je pristao na donaciju.
Kako to funkcionira:
- Automatski donor: Svaki građanin Hrvatske automatski se smatra donatorom organa, osim ako nije izrazio želju da to ne bude.
- Izričito odbijanje: Ako netko ne želi biti donor, mora ispuniti službeni obrazac i registrirati se kao nedonor. Taj obrazac može se dobiti i ispuniti u zdravstvenim ustanovama ili putem službenih kanala.
- Učinak na broj donacija: Ovaj sustav značajno povećava dostupnost organa za transplantaciju, jer mnogi ljudi ne poduzmu aktivne korake da se izuzmu iz procesa, čime broj potencijalnih donatora ostaje visok.
Zašto se pojavila konfuzija?
Zbunjenost može nastati zbog različitih informacija koje su bile aktualne u različitim vremenima. Naime, postoje zemlje koje koriste sustav “opt-in” (gdje pojedinci moraju aktivno pristati na doniranje), no Hrvatska koristi sustav “opt-out” (pretpostavljena suglasnost). Također, možda su postojale rasprave ili planovi za promjenu sustava u prošlosti, ali trenutno je na snazi pretpostavljena suglasnost.
U Hrvatskoj nije potrebna donatorska knjižica jer svi građani automatski postaju potencijalni donori organa prema sustavu pretpostavljene suglasnosti (opt-out). To znači da se svaki građanin Hrvatske smatra potencijalnim donatorom organa nakon smrti, osim ako se izričito ne izjasni protiv toga ispunjavanjem službenog obrasca.
Ovaj sustav značajno povećava dostupnost organa za transplantaciju, a građani imaju pravo odbiti doniranje organa ispunjavanjem obrasca u zdravstvenim ustanovama ili kod nadležnih tijela.
Isječak sa stranice:
https://gov.hr/hr/darivanje-organa/782?lang=hr
Darivateljem organa smatra se svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila Presađivanje ili transplantacija organa je metoda liječenja bolesnika kod kojih je došlo do nepovratnog zatajenja funkcije organa.
Presaditi se mogu organi (bubreg, jetra, srce, pluća, gušterača, tanko crijevo), tkiva (koža, dijelovi kosti, srčani zalisci, krvne žile, rožnice i dr.) i stanice (krvotvorne matične stanice, stanice otoka gušterače…).
Pristanak obitelji
U Hrvatskoj se mogućim darivateljem organa smatra svaka preminula osoba koja se za života tome nije izričito protivila. Iako naš zakon ne propisuje obvezu traženja dozvole za eksplantaciju organa od obitelji umrle osobe, u praksi se poštuje stav obitelji. Zbog toga je važno da svoju obitelj upoznate sa svojim stavom o darivanju organa poslije smrti.
Osobe koje se protive darivanju dijelova tijela poslije smrti trebaju kod liječnika primarne zdravstvene zaštite potpisati Izjavu o nedarivanju organa. Izjave o nedarivanju upisuju se u registar nedarivatelja pri Ministarstvu zdravstva.
Donorska kartica
Donorska kartica od izuzetne je važnosti kao iskaz pozitivnog stava pojedinca o darivanju organa. Ako je preminula osoba posjedovala donorsku karticu obitelj uglavnom poštuje stav umrle osobe i ne protivi se eksplantaciji.
Donorsku karticu možete zatražiti kod liječnika primarne zdravstvene zaštite ili u Ministarstvu zdravstva.
Službeni izvori:
- Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske – na njihovim stranicama može se pronaći informacija o sustavu doniranja organa u Hrvatskoj.
- Hrvatska donorska mreža također pruža informacije o sustavu donacije organa u Hrvatskoj.
- Eurotransplant, organizacija koja koordinira transplantacije organa u osam europskih zemalja, također potvrđuje informacije o sustavu donacije u Hrvatskoj.
Zaključak
Transplantacija organa je složen, ali ključan proces koji spašava tisuće života svake godine. Razumijevanje stvarnih činjenica i razbijanje mitova je od presudne važnosti za povećanje broja donora i, posljedično, spašavanje još više života. Ako razmišljate o donaciji organa, razgovarajte s obitelji i informirajte se o mogućnostima donacije kako biste postali heroj nekome u potrebi.
Do idućeg članka…..pozdrav od Mie🩶
Budite mi zdravi🫶🏻