Što su Imunosupresivi? Kako djeluju i za što se koriste?

Imunosupresivi su lijekovi koji zaviraju ili oslabljuju imunološki sustav, koji je zadužen za obranu organizma od stranih tvari i mikroorganizama. Imunološki sustav je skup stanica, tkiva i organa, koji prepoznaju i uništavaju sve što je strano ili opasno za tijelo, kao što su bakterije, virusi, gljivice, paraziti, otrovi, tumori i drugo. Imunosupresivi se koriste za različite svrhe, kao što su: preprečavanje odbacivanja presađenog organa ili tkiva, liječenje autoimunskih bolesti, koje nastaju kada imunološki sustav napada vlastite stanice i organe, liječenje alergijskih bolesti, koje nastaju kada imunološki sustav pretjerano reagira na neškodljive tvari, liječenje upalnih bolesti, koje nastaju kada imunološki sustav izaziva kroničnu upalu u nekom dijelu tijela. Imunosupresivi se moraju uzimati pod nadzorom liječnika, koji će odrediti najbolju vrstu, dozu i kombinaciju lijekova za svaki slučaj. Imunosupresivi imaju i neke prednosti i nedostatke, koje ćemo objasniti u nastavku.

 Imunosupresivi: što su, kako djeluju i za što se koriste

Imunosupresivi su lijekovi koji oslabljuju imunološki sustav, koji je zadužen za obranu organizma od stranih tvari i mikroorganizama. Imunološki sustav je skup stanica, tkiva i organa, koji prepoznaju i uništavaju sve što je strano ili opasno za tijelo, kao što su bakterije, virusi, gljivice, paraziti, otrovi, tumori i drugo. Imunosupresivi se koriste za različite svrhe, kao što su: sprečavanje odbacivanja presađenog organa ili tkiva, liječenje autoimunih bolesti, koje nastaju kada imunološki sustav napada vlastite stanice i organe, liječenje alergijskih bolesti, koje nastaju kada imunološki sustav pretjerano reagira na neškodljive tvari, liječenje upalnih bolesti, koje nastaju kada imunološki sustav izaziva kroničnu upalu u nekom dijelu tijela. Moraju se uzimati pod nadzorom liječnika, koji će odrediti najbolju vrstu, dozu i kombinaciju lijekova za svaki slučaj. Imunosupresivi imaju i neke prednosti i nedostatke, koje ćemo objasniti u nastavku.

 Vrste imunosupresiva

Postoje različite vrste imunosupresiva, koje se mogu podijeliti u tri glavne skupine: kemijski, biološki i fizikalni imunosupresivi.

Kemijski imunosupresivi su sintetski lijekovi, koji djeluju na različite načine, kako bi spriječili ili smanjili aktivnost imunoloških stanica ili molekula. Imunološke stanice su bijele krvne stanice, koje se bore protiv stranih tvari i mikroorganizama, kao što su limfociti, monociti, makrofagi, neutrofili, eozinofili i bazofili. Imunološke molekule su proteinske tvari, koje prenose signale ili vežu strane tvari i mikroorganizme, kao što su antitijela, receptori, ligandi, citokini i drugo. Neki od najčešćih kemijskih imunosupresiva su: kortikosteroidi, koji smanjuju upalu i proizvodnju antitijela, inhibitori kalcineurina, koji blokiraju aktivaciju T limfocita, antimetaboliti, koji ometaju sintezu DNA i RNA u imunološkim stanicama, inhibitori mTOR-a, koji sprječavaju rast i razmnožavanje imunoloških stanica, antitijela, koja se vežu za specifične ciljeve na imunološkim stanicama ili molekulama i neutraliziraju ih ili uništavaju. Kortikosteroidi su hormoni, koji se proizvode u nadbubrežnim žlijezdama, i koji utječu na različite funkcije u tijelu, kao što su metabolizam, krvni tlak, imunitet i stres. Inhibitori kalcineurina su lijekovi, koji sprječavaju djelovanje enzima kalcineurina, koji je važan za aktiviranje T limfocita, koji su glavni imunološki stanice, koje prepoznaju i napadaju strane tvari i mikroorganizme. Antimetaboliti su lijekovi, koji oponašaju ili blokiraju gradivne tvari za izradu DNA i RNA, koje su molekule, koje nose genetsku informaciju u stanicama. Inhibitori mTOR-a su lijekovi, koji sprječavaju djelovanje proteina mTOR, koji je važan za kontrolu rasta i razmnožavanja stanica. Antitijela su proteinske tvari, koje proizvode B limfociti, koji su imunološke stanice, koje prepoznaju i vežu strane tvari i mikroorganizme, i označavaju ih za uništenje.

Biološki imunosupresivi su prirodni ili umjetni proteini, koji djeluju na različite načine, kako bi utjecali na funkciju imunološkog sustava. Proteini su velike molekule, koje su sastavljene od manjih jedinica, koje se zovu aminokiseline, i koje imaju različite oblike i funkcije u tijelu. Neki od najčešćih bioloških imunosupresiva su: citokini, koji su signalne molekule, koje mogu poticati ili inhibirati imunološki odgovor, imunoglobulini, koji su antitijela, koja mogu blokirati ili modulirati imunološke reakcije, fuzijski proteini, koji su spojevi dvaju ili više proteina, koji mogu oponašati ili ometati imunološke receptore ili ligande, monoklonska antitijela, koja su umjetno proizvedena antitijela, koja mogu ciljano prepoznati i neutralizirati ili uništiti imunološke stanice ili molekule. Citokini su proteinske tvari, koje proizvode različite stanice u tijelu, i koje prenose signale između njih, kako bi regulirale imunološki odgovor. Imunoglobulini su proteinske tvari, koje se nalaze u krvi i drugim tjelesnim tekućinama, i koje su zapravo antitijela, koja mogu prepoznati i vezati strane tvari i mikroorganizme, i označiti ih za uništenje. Fuzijski proteini su proteinske tvari, koje su napravljene spajanjem dvaju ili više različitih proteina, koji mogu imati slične ili različite funkcije. Oni mogu oponašati ili ometati djelovanje imunoloških receptora ili liganda, koji su proteinske tvari, koje se nalaze na površini imunoloških stanica ili molekula, i koje služe za prepoznavanje i vezanje drugih tvari ili stanica. Monoklonska antitijela su proteinske tvari, koje su umjetno proizvedene u laboratoriju, i koje mogu ciljano prepoznati i vezati samo jednu vrstu imunološke stanice ili molekule, i neutralizirati je ili uništiti.

Fizikalni imunosupresivi su metode, koje djeluju na fizički način, kako bi oštetile ili uklonile imunološke stanice ili organe. Imunološki organi su organi, koji su važni za razvoj i rad imunološkog sustava, kao što su timus, slezena, limfni čvorovi, krajnici i drugo. Neki od najčešćih fizikalnih imunosupresiva su: zračenje, koje koristi visokoenergetske zrake, koje mogu uništiti imunološke stanice ili organe, plazmafereza, koja je postupak, koji uklanja dio plazme iz krvi, koja sadrži imunološke molekule ili stanice, splenektomija, koja je operacija, koja uklanja slezenu, koja je važan organ imunološkog sustava. Zračenje je proces, koji koristi zrake, koje imaju visoku energiju, kao što su rendgenske, gama ili beta zrake, i koje mogu prodirati kroz tijelo i oštetiti stanice ili tkiva, koje susreću. Plazmafereza je postupak, koji se koristi za čišćenje krvi od neželjenih tvari, kao što su imunološke molekule ili stanice, koje mogu uzrokovati bolesti ili probleme. Plazmafereza se radi tako da se krv uzima iz pacijenta, prolazi kroz poseban uređaj, koji odvaja plazmu od ostalih sastojaka krvi, i vraća krv pacijentu, uz dodatak zamjenske tekućine. Plazma je žuta tekućina, koja čini većinu krvi, i koja sadrži vodu, soli, proteine i druge tvari. Splenektomija je operacija, koja se koristi za uklanjanje slezene, koja je organ, koji se nalazi u gornjem lijevom dijelu trbuha, i koji ima važnu ulogu u imunološkom sustavu. Slezna proizvodi i skladišti imunološke stanice, filtrira krv od stranih tvari i mikroorganizama, i razgrađuje stare crvene krvne stanice.

Zaključak:

Imunosupresivi su važni i korisni lijekovi, koji mogu pomoći pacijentima, koji imaju problema s imunološkim sustavom. Međutim, imunosupresivi nisu savršeni i imaju svoje mane i opasnosti, koje se moraju uzeti u obzir i rješavati. Imunosupresivna terapija je složen i dugotrajan proces, koji zahtijeva suradnju i odgovornost pacijenta, liječnika i drugih zdravstvenih radnika.